Scena je bila obasjana blagim svetlom koje se odbijalo od sjajnog poda i stvaralo gotovo magičnu atmosferu. U sali je vladala duboka tišina — ona posebna tišina kada svi očekuju nešto važno.
Iznenada se pojavio mladi dečak sa violinom u rukama. Delovao je pomalo nervozno, ali su mu oči odavale samopouzdanje. Stao je u sredinu, zatvorio oči na trenutak i polako podigao violinu.
Prva nota bila je tiha, skoro kao šapat. Ispunila je prostor. Njegovi prsti su se kretali precizno i stvarali emotivnu melodiju. Muzika je počela mirno, ali je postepeno rasla.
Publika je bila duboko dirnuta. I žiri takođe.4

Na vrhuncu, prostor se ispunio energijom.
Poslednja nota je polako nestala.
Tišina.
A zatim ogroman aplauz. Svi su ustali.
Dečak se blago nasmešio.
Ovaj trenutak je postao nezaboravan.
Pogledajte ceo video ovde.